O IGRI

Sada već davne 2014 Šem Filips je kroz svoj Garphil Gejms izbacio Brodograditelje Severnog mora, igru koja nije baš mnogo uticala na svet društvenih igara, niti je ikoga posebno oborila sa nogu, ali je započela serijal (ili seriju serijala?) koji i danas traje, a koji je u neverovatne visine podigao ne samo dizajnera i izdavača, već i na scenu postavila Mihajla Dimitrievskog - Mičoa kao jednog od najtraženijih i najpopularnijih ilustratora društvenih igara današnjice. Posle trilogije Severnog mora smo dobili i Zapadna kraljevstva, trenutno smo na Južnom Tigru, za koju godinu ćemo se radovati Istočnom... nečemu, a igra koja je najzaslužnija za toliku popularnost je druga iz originalne trilogije (i prva na srpskom jeziku) - Pljačkaši Severnog mora.



Pljačkaši Severnog mora su igra postavljanja radnika za dva do četiri igrača u kojoj uz pomoć grupice prekaljenih Vikinga pljačkate nespremna sela i miroljubive manastire. Osnovna tabla je podeljena na dva dela, vikinško selo u kojem ćete odigravati standardne akcije (prikupljanje resursa, odigravanje karata i sl) i na pljačkaški deo sa različitim selima, manastirima i utvrđenjima.
Na početku partije potrebno je da nasumično raspodelite plen po lokacijama za pljačkanje i dodelite svakoj jednog sivog ili belog radnika (kako je označeno). Potom svaki igrač dobija karte (koje predstavljaju potencijalne članove vaše vikinške posade ili akciju gradske većnice) i jednog crnog radnika. Tokom poteza igrač mora postaviti radnika na neko od slobodnih polja koje će prihvatiti radnika te boje, a zatim uzeti radnika sa table. Ako je radnik postavljen u vikinško selo, igrač će odigrati akciju na koju je postavio radnika, a zatim uzimajući drugog odigrati i akciju sa njegovog polja. Ako radnika postavite na lokaciju za pljačkanje, igrač troši zahtevane resurse, izvodi pljačku, a zatim uzima radnika koji je postavljen tu na početku partije, ostavljajući izabrano mesto za pljačku blokirano do kraja igre.



Igrači će pljačkanjem skupljati poene, plen kojim će kasnije moći da daruju poklone svojim poglavicama ili da unapređuju svoju bandu, ali i potencijalne valkire koje će im ubijati članove posade, ali davati poene zbog njihovog odlaska u Valhalu. Igra se završava kada su skoro sva utvrđenja opljačkana, sve valkire preuzete ili svi pokloni podeljeni. Sabiraju se poeni skupljeni tokom igre, sa trake valkira, oklopa, odigranih karata i poslatih poklona i, kao i obično, igrač sa najviše poena je pobednik.

KOMPONENTE I GRAFIČKI DIZAJN

Visok nivo kvaliteta komponenti, šareni dizajn sa Mičovim ilustracijama i relativno male i lepo organizovane kutije su postale zaštitni znak Šemovih igara. Drvene komponente su u različitim oblicima, karte su kvalitetne, a srebrnjaci metalni… Sve u svemu, odnos cene i kvaliteta je na odličnom nivou, posebno ako se uzme u obzir globalni rast cena igara i dostave za naše (još uvek relativno) maleno tržište.



UTISCI

Pljačkaši Severnog mora su jedna od onih igara koje pre svega želite da izvadite pred malo manje iskusne igrače kako bi ih lagano uveli u svet ozbiljnijih igara. To ne znači da oni nemaju šta da ponude i iskusnijima, ali su za ovu potrebu apsolutno sjajni. Tu svakako pomaže šarenilo ilustracija, kvalitetne komponente i zanimljiva tema (posebno u vreme kada su Vikinzi popularni), mada svakako ne treba potceniti ni veoma zanimljiv dizajn, kao ni ono u čemu je Šem takođe jako uspešan - mehanikama sa brzim potezima.

Igrači će kod sebe uvek imati samo jednog radnika. I dok će prvi potezi biti pomalo predvidljivi, u suštini se svoditi na to da skupite resurse i posadu za vašu prvu pljačku, onog trenutka kada se u igru uključe jači radnici (sivi i beli), igra dobija potpuno novu dimenziju. Naime, prvom pljačkom dolazite do jačeg radnika koji će vam potencijalno otvoriti put ka nekim jačim akcijama, ali - vi morate baš njega da odigrate (jer, setićete se, imate samo jednog radnika u jednom trenutku), ostavljajući protivnicima iste te akcije i dobijanje istog tog jačeg radnika. Igra već posle 2-3 poteza od besomučnog odigravanja 2 iste akcije u krug postaje zabavno polje nadmudrivanja i praćenja šta drugi imaju i koji su im planovi. U suštini, osnovna mehanika je apsolutno sjajna, zabavna i poprilično inovativna (barem meni nije bila poznata do sada), a ni malo komplikovana. 



Još jedna sjajna stvar u igri su karte koje u suštini možete iskoristiti na 3 različita načina. Zameniti ih direktno za resurse, odigrati akciju gradske većnice ili postaviti vikinga u svoju posadu. Akcije gradske većnice su raznolike, ali ne baš mali broj njih ima “zlobne” efekte koji utiču loše na druge igrače. Ok, pričamo o Vikinzima, a Viking je Vikingu najveći neprijatelj, pa sve to ima tematske potpore. Međutim, kao neko ko BAŠ nije ljubitelj ove vrste interakcije, ova mehanika me je dosta plašila, ali se ispostavilo da nije ni približno toliko strašno kao što zvuči. Iako je broj takvih karata relativno veliki, odigravanje tih akcija je uglavnom previše skupo da bi se isplatilo, a po rečima dizajnera, ovi efekti se mogu i ignorisati (odnosno, igrajte karte kao posadu ili za resurse) bez uticaja na balans igre (gledam u tebe Teraformiranje Marsa :) ).

Još jedna potencijalna boljka igre su kockice koje bacate prilikom pljačke. Naime, osim luka, sva ostala mesta za pljačku će zahtevati da bacite kocke da vidite koliko ste uspešni u pljačkanju. I dok ćete radnika i plen dobiti u svakom slučaju, broj poena će zavisiti od bacanja i mehanike izazivanja sreće. Ni ovo nije toliki problem koliki se može činiti u prvom trenutku. Retko će se dešavati da krenete u pljačku bez posade koja bi osigurala barem najniži broj poena, a kockice su “balansiranije” od običnih šestostranih u vidu toga da imaju po jednu dvojku i peticu, i po dve trojke i četvorke. Naravno, može se desiti da izgubite igru zbog jednog lošeg bacanja, ali za uzvrat dobijate uzbudljivost “push-your-luck” mehanike, pa procenite da li je to nešto što bi vam previše smetalo.




Varijabilnost u igri je najviše bazirana na kartama, mada nasumično popunjavanje polja za pljačku takođe može uticati na igru. U svakom slučaju Pljačkaši nisu baš najvarijabilnija igra na svetu, ali su u proseku u poređenju sa drugim, sličnim igrama.

Iako u osnovi za 2 do 4 igrača, uz pomoć malene i jeftine, oficijalne aplikacije na telefonu možete je igrati i solo. Zbog načina na koji postavljanje radnika funkcioniše, osnovna mehanika radi sjajno bez obzira na broj igrača, mada je nepromenjenost broja valkira, utvrđenja i poklona u odnosu na broj igrača pomalo čudan. Za one kojima to potencijalno smeta, postoje kućna pravila koja se lako implementiraju u igru, uz jedno drugo koje takođe preporučujem, a to je povećanje početnih resursa.


UKRATKO

Pljačkaši Severnog mora su sjajna igra za sve one koji žele relativno lagan i kratak, tematski euro, apsolutno savršen za sve one kojima je potrebna srednje teška igra postavljanja radnika u nivou igre Lords of Waterdeep. Po mom mišljenju Pljačkaši su za klasu bolja igra u praktično svakom segmentu. Od kvaliteta komponenti i ilustracija, preko inovativnog (i daleko zabavnijeg u 2 igrača) postavljanja radnika do toga da i pored kockica sreća igra manju ulogu, a zlobne” karte je daleko teže odigrati.

  Ukoliko želite da ispratite još zanimljivih Dankovih objava vezanih za društvene igre, možete to učiniti na njegovom Instagram profilu @balderandboardgames