ŠETNJA KROZ ISTORIJU

O IGRI

Sećam se da sam još kao klinac zamišljao kako su zaista izgledali viteški turniri, velike bitke, poznati ljudi. Danas, doduše, više razmišljam o jednostavnijim stvarima pored kojih prolazim, o zlatnim vremenima starih fabrika, oronulih predratnih vila, zaraslih ruševina. Putovanje kroz vreme je oduvek golicalo maštu ljudi, pa nas Šetnja Kroz Istoriju stavlja u ovaj neverovatan scenario u kojem agencija Wayback Tours organizuje turističke posete prošlosti.

Šetnja Kroz Istoriju je igra za jednog do četiri igrača u kojoj ćete skupljati setove karata na kojima su predstavljeni različiti istorijski događaji. Igrači će kroz povlačenje karata i postavljanje istih u hronološki red, skupljati i tokene iskustava koji će im davati dodatne poene. Igra traje 3 runde koje predstavljaju dane (jedan produženi vikend na Rubikonu, molim), nakon čega se, na kraju partije, poeni skupljeni tokom igre (kroz tokene iskustava) sabiraju sa poenima dobijenim kroz razičite Staze (hronološki povezane setove karata).





KOMPONENTE I GRAFIČKI DIZAJN


Šetnja Kroz Istoriju je igra koja je na limitu toga da su preterali sa produkcijom. Tabla je od neoprena, tokeni su plastični, različitih oblika i tekstura, a karte su velike, prelepo ilustrovane i na poleđini daju osnovne informacije o pomenutom događaju. Igra na stolu izgleda zaista lepo. Na to treba dodati i dosta dobar insert sa smislenim pozicijama za sve komponente, pa će postavka i pakovanje bukvalno trajati minut.

Kod preterane produkcije obično imamo problem sa cenom igre, što u ovom slučaju definitivno nije slučaj jer je igra za količinu i kvalitet komponenti veoma pristupačna. Jedini minus ostaje kutija koja je u standardnoj Ticket to Ride veličini, što nekima sa manje prostora na policama može smetati, ako ste navikli da u većim kutijama dolaze samo ozbiljnije i duže igre.





UTISCI
Tokom svog poteza igračev izbor se svodi na izbor karte sa table. Karta na sebi ima događaj, godinu kada se odigrao, tokene iskustva koje dobijate i vreme koje trošite da biste je uzeli. Sve ove informacije su bitne za krajnji izbor, jer godina događaja određuje da li možete da je stavite u vašu trenutnu Stazu (hronološki niz karata koji pravite) ili morate da započnete novu. Tokene iskustava postavljate na vašu tablu za taj dan, na kojoj ćete dobijati poene i kristale za potencijalna kasnija umanjenja utrošenog vremena. Za kraj, vreme koje trošite vam određuje koliko ćete uopšte poteza moći da odigrate tokom ove runde, ali i kada ćete sledeći put igrati, jer je aktivni igrač uvek onaj koji je poslednji na Satu, tj. onaj koji je potrošio najmanje vremena u okviru runde. Suština je da je izbor za igrača sužen, što bi trebalo da smanji vreme razmišljanja, ali isti zavisi od nekoliko odvojenih stvari na koje morate da pazite i koje su na nivou cele partije, podjednako bitne. I baš zbog ovog smatram da je Šetnja Kroz Istoriju mehanički praktično idealna porodična igra. Pravila su jednostavna, svedena, jasna, logična, a igra nudi taman onoliko izbora koliko i kako treba.

Još jedna od meni dragih stvari vezanih za igru je njena edukativna nota, što je čini dodatno dobrom za porodične partije. Naime, svaka karta na poleđini ima osnovne informacije o događaju koji predstavlja, pa uz male pauze u igri možete naučiti nešto novo. Svidelo mi se i to što su se autori potrudili da događaji pokriju što veći geografski i demografski okvir, pa ćete moći da čitate o događajima u Evropi, Kini, Egiptu, ali i u podsaharskoj Africi, Južnoj Americi i Australiji.
Za one koji su spremni za malo dodatnog izazova, igra nudi male izmene u vidu vremenskih anomalija koje će ili blago menjati pravila za određenu rundu, ili dodati novu akciju koju igrači mogu odabrati jednom tokom dana. Ove izmene iako po pitanju pravila minimalne mogu dosta uticati na tok runde, pa i sam osećaj igranja.

Kao i skoro sve igre u današnje vreme i Šetnja ima solo varijantu. U njoj ćete igrati protiv Istoričara koji ima zasebnu traku za postavljanje tokena iskustva koji će mu osim poena i kristala donositi još neke sposobnosti, kao što je uzimanje karata predaka (ograničene karte koje automatski dobijaju godinu prethodne iz Staze), oduzimanje vaših kristala, pa čak i automatsku pobedu. Ove trake predstavljaju i težinu same autome. Solo verzija je, na moju veliku radost, laka za praćenje i mehanički smislena, pa sam uživao probajući je, iako to nije varijanta kojoj se često vraćam.

Kao i bilo koja druga igra, Šetnja Kroz Istoriju nije za svakoga. Pre svega, radi se o jednostavnoj igri u kojoj strastveni ljubitelji teških strateških igara verovatno neće videti previše izazova. Igra je takođe i tematski dosta "suva", pa ako preskočite čitanje događaja, svodi se na skupljanje karata sa brojevima. Za kraj je tu i standardni uticaj sreće koji možete očekivati od igara sa kartama.




UKRATKO

Šetnja Kroz Istoriju nije samo kutija puna lepih komponenti, već i igra koja je zaista sjajna u tome što pokušava da bude. Edukativna onoliko koliko vi želite, igru možete igrati čisto mehanički i uživati u izborima koje nudi. Uz jednostavna pravila i kratke partije idealna je za porodične večeri čak i uz mlađe igrače (testirano, i sjajno radi sa decom od 8 godina), a verujem da će se svideti i kao opuštenija i kraća alternativa za one iskusnije.


  Ukoliko želite da ispratite još zanimljivih Dankovih objava vezanih za društvene igre, možete to učiniti na njegovom Instagram profilu @balderandboardgames